Kakav ti je dom, takvo ti je i stanje duše: Šta nered u prostoru otkriva o nama
Koliko puta smo samo “prešli pogledom” preko stola punog papira, neoprane šolje u sudoperu ili ormara u kojem više ne znamo šta se nalazi? Način na koji uređujemo i održavamo prostor u kojem živimo često odražava mnogo više od naše estetike – on govori o našem unutrašnjem stanju.
Dom je naše ogledalo. Ne samo fizičko, već i psihološko. Kada je oko nas haos, velika je vjerovatnoća da haos osjećamo i u sebi. Nered nije uvijek samo posljedica nedostatka vremena – često je to odraz iscrpljenosti, emotivne blokade ili čak tjeskobe i depresije.
Zapušten dom može postati tiha refleksija unutrašnjeg bola. Umjesto da ga uređujemo i njegujemo, mi ga zanemarujemo – baš kao i sebe. Pretrpane površine, nagomilane stvari bez funkcije, dotrajali predmeti – sve to može biti znak da se borimo iznutra, ali o tome šutimo.
Mali znaci nemara – poput pohabane posteljine, pokvarenog uređaja ili zatrpane kuhinjske radne površine – često govore više nego hiljadu riječi. Oni su tu da nas podsjećaju da možda nismo dobro. I to je u redu – ali ne smijemo ostati u tome.
Sentimentalne stvari, poput starih plišanih igračaka, suvenira bez svrhe ili odjeće koju ne nosimo godinama, često zadržavamo iz straha da pustimo prošlost. Međutim, nema rasta bez otpuštanja. Svaka stvar koju odbacimo jer nam više ne služi – oslobađa prostor i u nama samima.
Kuhinja, recimo, često je srce doma. Kada je pretrpana i zapuštena, ona postaje simbol unutrašnjeg nereda. Ako se ne možemo natjerati da očistimo sudoper ili popravimo aparat koji mjesecima ne radi, možda treba da se zapitamo – čemu se to u sebi opiremo?
Hrpe papira, nakupljeni predmeti, nerazvrstani fioci – sve to stvara vizuelni haos koji povećava stres i utiče na našu koncentraciju. S druge strane, organiziran prostor olakšava disanje, donošenje odluka i daje osjećaj kontrole.
Ali, rješenje nije u savršenstvu. Dovoljno je da počnemo od malog – zamijenimo peškir, očistimo jedan kutak, posložimo jednu ladicu. Svaki takav korak šalje poruku: vrijedim, zaslužujem, brinem o sebi.
Kada dom prestanemo doživljavati kao samo prostor za boravak, a počnemo ga gledati kao produžetak našeg bića, tada će i svaki čin čišćenja postati čin iscjeljenja. Jer, kada uvedemo red u prostor – red ulazi i u dušu.
