- U životu se često srećemo sa pričama koje nas duboko dirnu i ostave bez daha. Ovo je jedna takva priča o ljubavi, hrabrosti i majčinskoj nježnosti koja je uspjela da pobijedi sve prepreke.
Paša i Munib, bračni par iz Kladnja, zajedno su već preko 42 godine. Ona je porijeklom iz Mrkonjić Grada, on iz Kladnja, a upoznali su se u Vlasenici, gdje je Munib radio. Njihova ljubav započela je jednostavno i iskreno – kako kaže Paša, “ja sam našla njega, on našao mene, rođeni smo jedno za drugo.”
Priča o djevojčici počinje nažalost tragično – napuštena je bačena od svoje bake, svoje rođene nane. Paša ju je pronašla i bez razmišljanja odlučila da je uzme pod svoje, pruživši joj toplinu doma i ljubav koju je trebala. Bilo je teško – djevojčica je plakala za majkom, morala je naučiti piti iz flašice, a Paša se borila da joj osigura sigurnost i sreću, bilo gdje da je život vodio njih dvije.
Djevojčicu je Paša nazvala Samira, iako joj pravo ime bilo Hadžira. Ta mala djevojčica ostala je sa Pašom i Munibom do svoje šeste godine, kada su se, nakon završetka ratnog haosa, pojavili njeni biološki roditelji i nasilno je uzeli iz doma u kome je odrastala. Za Pašu je taj trenutak bio bolan i težak, ali ljubav koju je osjećala prema djevojčici nije prestajala ni kada su se okolnosti promijenile.
Nakon što su je roditelji uzeli, Paša je uspjela održavati kontakt sa Samirom. Djevojčica je čak po dogovoru dijelila vrijeme između oba doma, što je trajalo oko godinu dana. Međutim, kada su se biološki roditelji preselili, prekinuli su svaki kontakt. Ipak, veza između Paše i Samire nije prestajala – Paša je svjesno dijelila istinu o njenim biološkim korijenima, jer je smatrala da je pošteno da Samira zna ko su joj pravi roditelji.
Iako je Samira znala od malena da ima svoje biološke roditelje, uvijek je Pašu i Muniba zvala “majka” i “otac”. Za nju su oni bili oni koji su je othranili i voljeli kad joj je to najviše trebalo, što potvrđuje dubinu njihove veze i trajnu zahvalnost.
Godinama nakon što su se fizički rastali, veza između Paše i Samire nastavila je da postoji, i to zahvaljujući društvenim mrežama. Kada je Samira tražila prijateljstvo na Fejsbuku, Paša u početku nije prihvatila zahtjev jer nije znala ko je ta osoba.
Samira je, sada odrasla žena i majka dvoje djece, živjela je u Belgiji i nosila prezime Šahinović, koje je stekla nakon udaje. Od tog trenutka njihova veza je jača nego ikada – svake godine se posjećuju, razmjenjuju ljubav i pažnju koju samo porodica može pružiti.
Zanimljivo je i to što Samirin biološki otac danas takođe održava kontakt sa Pašom i zahvalan je za život koji je spasila njegovoj kćerki. Pašina ljubav i hrabrost nisu samo oblikovale jednu sudbinu, već su povezale tri porodice i pokazale koliko je moćna snaga pravog majčinstva i suosjećanja.
Ova priča je svjedočanstvo da prava porodica nije uvijek ona u koju se rađamo, već ona koja nas prihvata, voli i bori se za nas. Paša i Munib su dokazali da istinska ljubav i predanost mogu premostiti i najteže životne prepreke i stvoriti temelje za srećan život, čak i onda kada životni put nije lak.
U vremenu kada se mnogi bore sa sopstvenim problemima i udaljenostima, priča o Paši i Samiri nas podsjeća da su iskrena ljubav i trajna povezanost ono što život čini vrijednim. Oni su živuća poruka da majčinska ljubav može biti najveći lijek, a porodica – prava snaga koju nosimo u srcu.
