- Put do roditeljstva zna biti težak, pun prepreka i neizvjesnosti. Priča medicinske sestre Sarah Howell pokazuje koliko daleko ljubav, strpljenje i nada mogu odvesti čovjeka.
Sarah Howell iz Richmonda, u saveznoj državi Virginia, nije samo medicinska sestra – ona je i simbol borbe, istrajnosti i duboke želje da postane majka. U svojim ranim tridesetima, Sarah se suočila s teškom dijagnozom – endometriozom, hroničnim stanjem koje kod mnogih žena izaziva bol i znatno otežava mogućnost začeća. Ljekari su bili jasni: šanse da zatrudni prirodnim putem bile su manje od jedan posto.
Zajedno sa suprugom Chrisom, s kojim dijeli život i san o roditeljstvu, Sarah je stala pred jedno od najtežih životnih pitanja. Da li da odustanu? Ili da pronađu drugi način da postanu roditelji?
Umjesto da se prepuste očaju, Sarah i Chris odlučuju da pokušaju posvojenje. Iako to nije bio prvobitni plan, u tom trenutku je to bio jedini put koji je vodio ka proširenju njihove porodice. Krenuli su u administrativni, ali i emotivno zahtjevan proces koji je nosio sa sobom mnogo neizvjesnosti.
Međutim, početkom 2018. desilo se nešto što ni ljekari nisu mogli predvidjeti – Sarah je prirodnim putem ostala trudna. Vijest ih je zatekla usred procesa posvojenja. Bili su istovremeno presretni, ali i prestrašeni – znali su da trudnoća kod žena sa endometriozom može biti rizična.
Upravo tada, dok su još procesuirali vijest o trudnoći, stigao je još jedan šok. Agencija za posvajanje obavijestila ih je da je za njih pronađena beba – novorođena djevojčica. U roku od samo jednog sata, njihovi životi su se promijenili iz temelja – postali su i biološki i potencijalno posvojiteljski roditelji.
Sarah pamti trenutak kad je prvi put vidjela djevojčicu. Biološka majka joj je, predajući bebu, rekla: “Upoznaj svoju mamu, djevojčice.” To su bile riječi koje će zauvijek nositi u srcu. Povezanost s djetetom dogodila se trenutno, duboko i emotivno.
Nažalost, sreća nije dugo trajala. Pet dana nakon što su djevojčicu doveli kući, stigao je poziv koji ih je slomio – biološki roditelji su promijenili mišljenje i odlučili da žele nazad svoje dijete. Sarah je baš u tom trenutku držala bebu u naručju i hranila je. Osjetila je kako joj je „sudbina okrenula leđa“.
Ipak, u toj boli nisu našli gorčinu. Umjesto ljutnje, odlučili su da budu zahvalni za tih pet dana ljubavi i bliskosti. Znali su da su čak i te kratke sekunde roditeljstva bile važne. One su im dale još veću jasnoću oko toga koliko snažno žele biti roditelji.
Nekoliko mjeseci kasnije, svjetlost je ponovo ušla u njihov život. Rodio se njihov sin Noah – čudo koje su priželjkivali godinama. Sarah kaže da je prvi pogled na njegovo lice bio trenutak u kojem je osjetila kako je konačno pronašla svoje mjesto na svijetu.
Život ih je naučio da ljubav prema djetetu ne dolazi samo kroz biologiju. Godine 2021. odlučili su postati udomitelji i u svoj dom primili još jednog dječaka. Ta odluka nije bila motivisana samo željom da pomognu, već dubokom spoznajom da porodica dolazi u mnogim oblicima.
Danas, Sarah i Chris žive život ispunjen ljubavlju, razumijevanjem i posvećenošću roditeljstvu. Njihova priča je podsjetnik da prava snaga dolazi iz sposobnosti da se ustane i nastavi dalje, čak i kad život pokaže najteže lice.
Kroz sve gubitke i iskušenja, naučili su jedno – nada se nikada ne smije izgubiti. I često, baš iza najvećih prepreka, čeka ona najčistija, najdublja sreća.
