Kada je ušao u podrum staračkog doma, bio je potpuno nesvjestan što ga tamo čeka. Slabo osvijetljeni prostor bio je prožet mirisom prašine i starog namještaja. Ipak, jedan ga je element zainteresirao…
Ljeto 1986. donijelo je izvanredno otkriće koje će zauvijek promijeniti shvaćanje umjetnosti. Švedski farmer, poznat po svojoj strasti prema istraživanju napuštenih imanja na selu, ušao je u podrum jedne takve napuštene kuće. Unutar tog slabo osvijetljenog i zapuštenog prostora, usred zaboravljenih artefakata i sloja prašine, naišao je na zapanjujući prizor – teške drvene sanduke, smrznute u vremenu i prašini.
Vjerovao je da je naletio na skriveno blago, ali sadržaj tih škrinja bio je potpuno iznad njegovih očekivanja. Unutar tih kutija ležalo je preko 1200 slika, koje karakteriziraju geometrijski oblici i živopisne nijanse. Budući da se nikada prije nije susreo s nečim sličnim, otkrio je da su slike u oštroj suprotnosti sa svime što je doživio, kako u području umjetnosti tako iu svakodnevnom životu.
Unatoč tome što je osjećao mješavinu zbunjenosti i blagog straha, farmer se našao u nedoumici kako protumačiti ovo otkriće. U nedostatku umjetničke stručnosti i poznavanja umjetnosti, odlučio je kontaktirati svog susjeda u nadi da će rasvijetliti ono što je otkriveno. Nažalost, ni susjed nije mogao razjasniti. U početku su pretpostavili da bi slike mogle biti dio kazališne pozadine ili možda čak nedopušteni predmeti, ali niti jedna od ovih teorija nije bila uvjerljiva. No, pri pažljivijem razgledavanju slika, pozornost im je privukao detalj — svaka je slika u donjem desnom kutu nosila potpis: “Hilma af Klint”.
Iako im je ovo ime bilo potpuno nepoznato, počeli su osjećati da bi moglo značiti nešto važno.U želji da otkriju istinu, pojedinci koji nisu htjeli propustiti ovu priliku kontaktirali su prijatelja koji je radio u muzeju. Ovaj prijatelj, fasciniran otkrićem, poslao je umjetničke stručnjake i dužnosnike koji su odmah stigli pregledati slike. Početak analize otkrio je značajnu transformaciju u svijetu umjetnosti. Komadi koje je farmer iskopao nisu bili samo izuzetni; bili su i ispred svog vremena.
Ove apstraktne kreacije, karakterizirane inovativnim oblicima i bojama koje su prenosile duboki osjećaj unutarnje snage i duhovne dubine, prethodile su isticanju umjetnika poput Vasilija Kandinskog, Kazimira Maljeviča i Pieta Mondriana, koji su zaslužni za postavljanje temelja apstraktne umjetnosti. Činjenica da su se ti radovi pojavili više od desetljeća prije nego što je apstrakcija prepoznata kao značajan trend u umjetnosti, učinila je ovo otkriće još zapanjujućim.
Hilma af Klint, umjetnica zaslužna za ove kreacije, rođena je 1862. u Stockholmu, Švedska. Odgajana je u okruženju duboko isprepletenom matematikom i umjetnošću. Utjecaj oca, matematičara, uz rane susrete s geometrijskim oblicima, bitno su oblikovali njezin umjetnički razvoj. Razvila je fascinaciju strukturama, linijama i oblicima koji su karakterizirali njezinu okolinu. Njezina predanost slikanju na kraju ju je dovela do cijenjene Švedske akademije likovnih umjetnosti, gdje je postala jedna od rijetkih žena primljenih u to doba.
U svojim formativnim godinama gospođa af Klint uzdržavala se stvaranjem portreta i krajolika, prevladavajućim načinom života umjetnica njezina vremena. Ipak, istaknula se kao iznimna umjetnica. Njezin duboki interes za znanstvena dostignuća svog vremena, posebno otkrića u vezi s X-zrakama i elektromagnetskim valovima, potaknula je njezino uvjerenje da nevidljive dimenzije postoje izvan percepcije ljudskog oka. To ju je uvjerenje navelo da istraži potencijal umjetnosti da prikaže ta zagonetna područja.
Štoviše, Hilma af Klint posjedovala je duboku duhovnu znatiželju, koja ju je dovela do toga da postane članica skupine žena poznatih kao “Petorka”. Ovaj se kolektiv bavio duhovnim istraživanjem, provodio seanse i prakticirao automatsko pisanje, djelujući u uvjerenju da mogu primati poruke iz drugih sfera. Takva su iskustva bila presudna u oblikovanju njezina apstraktnog likovnog izraza. Hilma je bila uvjerena da umjetnost treba služiti kao kanal za komunikaciju s nevidljivim svijetom, a njezine su kreacije evoluirale u medij za prenošenje tih duhovnih poruka.
Uvidjevši da je njezin inovativni rad bio toliko revolucionaran da ga društvo nije bilo spremno prihvatiti, Hilma je odlučila voditi dvostruki život. Kako bi održala svoju reputaciju i karijeru u umjetničkoj zajednici, nastavila je proizvoditi tradicionalne portrete i krajolike, dok je potajno stvarala značajan korpus apstraktne umjetnosti, koju je čuvala u zapečaćenim kutijama. Predvidjela je da će te kreacije ostati neotkrivene javnosti i do dva desetljeća nakon njezine smrti.
Nažalost, njezin jedini nasljednik, njezin nećak, preminuo je prije nego što je uspjela otkriti kutije s njezinim kreacijama. Zbog toga su ova iznimna djela ostala skrivena od očiju javnosti sve do slučajnog otkrića 1986. godine. Tim je događajem otkriven jedan od najznačajnijih umjetničkih doprinosa 20. stoljeća, a narativ Hildegard af Klint postao je neizbrisiv dio povijesti umjetnosti.
