- Cvijeće oplemenjuje prostor, donosi svježinu i pozitivu – to svi znamo. Međutim, u nekim vjerovanjima postoje i biljke koje, prema predanjima, u dom mogu unijeti nemir i narušiti porodičnu harmoniju.
Unos biljaka u dom od davnina je bio više od ukrasa. Cvijeće u prostoru simbolizuje život, čistoću, zdravlje i radost. Osim estetske vrijednosti, ono pročišćava zrak, ublažava stres i doprinosi osjećaju smirenosti. Ipak, u brojnim narodnim predanjima, određene biljke nose i dublju simboliku – nekad pozitivnu, nekad upozoravajuću.
Jedna od najčešće spominjanih biljaka u tim pričama je penjačica poznata po svojoj izdržljivosti i brzom rastu. Nekada je smatrana simbolom odanosti i vječne ljubavi, posebno među mladim djevojkama koje su je nosile kao amajliju. U pojedinim kulturama, ova biljka je smatrana zaštitnicom zdravlja i dugovječnosti.
Međutim, u našem podneblju ukorijenilo se uvjerenje da je ne treba unositi u kuću. Vjerovalo se da ona može izazvati nesporazume među ukućanima, posebno među parovima. Starije generacije su često upozoravale da je ne treba poklanjati novopečenim bračnim parovima, jer donosi sitne rasprave koje mogu prerasti u ozbiljne razmirice.
Druga biljka koja često izaziva podijeljena mišljenja jeste egzotična vrsta poznata po jarkim cvjetovima. Na prvi pogled, očarava svojom ljepotom, ali iza nje, prema narodnim pričama, krije se nemirna energija. Smatralo se da ova biljka “usisava” pozitivu iz prostora i unosi emotivnu nestabilnost.
Posebno su bili znakoviti trenuci kada bi cvijet iznenada počeo da vene. Prema vjerovanjima, to je bio signal da u vezi postoji sumnja, nevjera ili narušeno povjerenje. Iako je zapravo riječ o biljci osjetljivoj na promjene u temperaturi i svjetlosti, mnogi su voljeli takve pojave tumačiti kroz simboliku.
Treća biljka u nizu onih koje su kroz narodne predaje stekle “upozoravajući status” jeste vrsta poznata po jakom mirisu i voštanim cvjetovima. Koristi se u parfemskoj industriji i mnogi je vole zbog dugovječnosti. Međutim, prema predanjima, ona nosi naziv “ženska biljka” i ne preporučuje se za domove u kojima muškarci traže stabilnost.
Vjerovalo se da unosi nemir i podstiče porodične razmirice, posebno ako se njeguje u zatvorenom prostoru. Stara narodna mudrost govorila je da njen procvat u kući može donijeti bolest nekome od ukućana.
U domovima naših predaka često su postojala pravila o tome gdje i kako se koje biljke smiju držati. U nekim krajevima, određene vrste nisu smjele ući u kuću – samo dvorište. Takva pravila nisu imala naučno uporište, već su bila dio vjerovanja oblikovanih kroz strahove, nade i životno iskustvo prethodnih generacija.
Savremeni stručnjaci za biljke i botaniku odbacuju ove teorije. Istraživanja jasno pokazuju da sobne biljke pročišćavaju zrak, smanjuju stres i pozitivno utiču na mentalno zdravlje. Međutim, u razgovorima se i danas može čuti: “Ne bih tu biljku u kuću, nije dobra za brak.” To govori više o kolektivnom pamćenju nego o botaničkim činjenicama.
Ipak, i pored takvih vjerovanja, mnogi i dalje rado biraju baš te biljke. Jedna se često sadi uz zidove kuća i terasa, druga se s ponosom njeguje u baštama, a treća krasi mnoge dnevne boravke. Ljepota, miris i simbolika nadjačavaju priče koje ih prate.
Možda je upravo u toj razlici između nauke i tradicije ljepota svih ovih predanja. Čak i ako ne vjerujemo doslovno, ona nas podsjećaju na to koliko je čovjek oduvijek tražio smisao u prirodi oko sebe. Cvijet tada više nije samo biljka – on postaje simbol, znak, poruka.
