Karađorđe, Tito i Draža iz Gradiške: Braća koja svojim imenima nose teret istorije i ironije
Ni slutili nisu da će napraviti probleme svom djetetu.
U trenutku kada dijete dolazi na svijet, roditelji biraju ime koje će ga pratiti cijeli život – simbol, identitet, a ponekad i teret. U Bosni i Hercegovini, ta odluka ponekad postane mnogo više od obične tradicije. Porodica Misimović iz Gradiške već godinama intrigira javnost zbog jednog nesvakidašnjeg izbora: trojica braće nose imena Karađorđe, Tito i Draža.
Na prvi pogled, sve djeluje kao dobra šala ili neka urbani mit, ali priča porodice Misimović je i te kako stvarna, duboko ukorijenjena u lične stavove, ironiju i porodični inat. Otac Vitomir, povratnik iz Australije i vatreni monarhista, odlučio je svojoj djeci dati imena po istorijskim ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u istoriji bivše Jugoslavije – ali ne iz poštovanja, već iz provokacije.
„Tito nije bio moj idol. Dao sam mu to ime iz čistog inata“, priznao je Vitomir svojim poznanicima. Njegovo političko uvjerenje naginjalo je ka Kraljevini Jugoslaviji i dinastiji Karađorđević, što objašnjava i imena druge dvojice sinova – Karađorđa i Draže.
Jedna od najslikovitijih anegdota dolazi iz školskih dana Tita Misimovića, kada je nastavnik istorije upitao učenike: „Ko je bio Tito?“ Dječija ruka je poletjela uvis: „Tito je moj tata!“ Nastavnik zbunjen, razred u smijehu, a priča – legenda.
Tito je rođen 1986. godine, samo šest godina nakon smrti Josipa Broza Tita, i odrastao je noseći ime koje je izazivalo i simpatije i podsmijehe. Danas priznaje da mu je ime u životu i pomoglo i odmoglo. U nekim situacijama mu je otvaralo vrata – poput one kada su ga policajci pustili bez kazne samo zbog neobičnog imena. U drugim, bilo je prepreka – poput sveštenika koji nije htio krstiti njegovu djecu dok se ne odrekne imena. Tad je, simbolično, postao „Tomislav“ u crkvenim knjigama.
Danas Tito živi u Glini, radi kao varioc i vodi miran porodični život sa suprugom Zorom i djecom. Njegovo ime i dalje izaziva reakcije, ali on ih prihvata s osmijehom. „Zora se udala za Tita“ – često se našale prijatelji. Ona, kaže, nikad nije imala problem s tim.
Iako njegovo ime nosi jaku političku konotaciju, Tito ne gaji neprijateljstvo prema Josipu Brozu. Štaviše, planira sa porodicom posjetiti Kumrovec. „Možda baš 25. maja“, kaže kroz smijeh.
Priča o braći Misimović nije samo kuriozitet – ona je podsjetnik na to koliko imena mogu biti više od etiketa. Ona su narativ, istorija, šala, ironija, ali i put ka prihvatanju sebe. Na kraju, nije ime ono što nas određuje – već način na koji ga nosimo.
Šta vi mislite o ovom imenu? Da li je zaista bilo potrebno da ga roditelji tako nazovu i da ga dovedu u probleme tokom njegovog života? Ostavite nam vaš komentar.
