- Marko Nikolić bio je lice koje je ulazilo u domove s osmijehom i toplinom, a iza te mirne spoljašnjosti krila se tiha i hrabra borba za život. Njegov lik Gige Moravca iz serije Bolji život urezan je u kolektivno pamćenje čitave regije, ali istinski život Marka Nikolića, daleko od kamera, bio je priča o dostojanstvu, tišini i snazi. Otišao je kako je i živio – bez buke, bez potrebe za sažaljenjem, ali s ogromnim poštovanjem onih koji su ga voljeli.
Marko Nikolić, legendarni glumac koji je ostao upamćen po ulozi Gige Moravca, preminuo je 2. januara 2019. godine u tišini, dostojanstveno, kao i većinu svog života. Njegova smirenost, blag pogled i neupadljiva karizma pratili su ga i u najtežim trenucima – tokom borbe s opakom bolešću koju je godinama skrivao od javnosti.
Godinama unazad, pažljiviji gledaoci mogli su primijetiti da Marko sve rjeđe gostuje u medijima, da su intervjui postali rijetkost, a uloge svedene na minimum. Međutim, nikada nije govorio o svom zdravstvenom stanju. Nije tražio pažnju, nije tražio sažaljenje.
Kao što je i sam ispričao jednom prilikom, jedan od momenata koji mu se urezao u pamćenje bio je kada se u punom autobusu, sav iscrpljen, pokušavao ugurati unutra nakon terapije. Jedan putnik, ne prepoznajući poznato lice, upitao ga je treba li pomoći da se neko skloni – Marko se tada samo nasmijao. Ta epizoda slikovito govori o njegovoj skromnosti i pristupu životu – nikada iznad drugih, uvijek među ljudima.
Rak pluća mu je dijagnosticiran prekasno. Kada su bolovi postali svakodnevica, odlučio je da potraži pomoć, ali i tada bez dramatike. Njegova borba trajala je godinama, tokom kojih je nastojao zadržati duh i energiju. Izjavio je u jednom intervjuu da se prestao bojati bolesti tek kad je pogledao smrti u oči.
Govoreći o tim trenucima, Nikolić je kazao da je najviše mislio na porodicu – na ćerku, unuke, psa, na Dunav, čamac, pecanje… Na male radosti koje čine život. Strah ga nije uništio, ali ga je promijenio. Bio je sladokusac koji je sam pripremao hranu, a onda je morao da nauči da jede ono što mora, a ne ono što voli.
Pred sam kraj, povukao se iz javnosti. Vreme je provodio u krugu najbližih, nalazeći utjehu u svakodnevnim trenucima sa svojom porodicom. Ćerka Mina kasnije je govorila da je bila spremna na gubitak jer je proces bio dug i težak. Ipak, i kada znaš da dolazi kraj, tuga nikad ne dolazi tiho.
Njegov posljednji oproštaj od svijeta bio je sve samo ne glasan. Nije bilo pompe, ni velikih riječi. Nije primao mnogo posjeta, nije tražio da ga se žali. Bio je tiho prisutan, čak i kad više nije mogao govoriti. Njegovi kolege isticali su da je imao posebnu vrstu tišine – onu koja govori više od riječi. I u bolesti je bio glumac – dostojanstven, sabran, odmjeren.
Nakon smrti, ćerka Mina govorila je kako nema potrebu često ići na groblje, ali kad god joj se nešto važno dogodi, ode mu, zapali cigaretu i pusti muziku koju je volio – Bitlse, Olivera Dragojevića, Animalse… Počela je sprovoditi rituale koje ranije nije razumjela, a sada su joj postali važni – jer na taj način ostaje povezana s ocem.
- Vest o smrti Marka Nikolića pogodila je cijelu naciju. Ljudi su se opraštali od njega ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ostavljali cvijeće i poruke, kao da se opraštaju od nekog člana porodice.
Njegova smrt ostavila je prazninu, ali i duboko naslijeđe. Pokazao je kako se bori, kako se voli i kako se odlazi – bez buke, ali s dostojanstvom. Njegov život nije bio velika scena, ali njegova tiha snaga ostaje primjer kako se u jednostavnosti krije istinska veličina.
