- Koliko puta ste iz prodavnice izašli s osjećajem da ste platili više nego što ste trebali, a da niste tačno znali gdje je „nestao“ ostatak novca? U vremenu kada je povjerenje između kupca i prodavača sve tanje, posebno u sektoru prodaje mesa, sve češće se otkrivaju male, ali značajne prevare koje pogađaju svakodnevnog čovjeka. Od vaga koje „vuku na svoju stranu“, do trikova s ambalažom i deklaracijama – mnogi potrošači se osjećaju prevarenima, a da toga nisu ni svjesni.
Kupovina mesa nekada je bila čin koji je značio više od same razmjene novca za namirnice – to je bio čin povjerenja, poznanstva i rituala. Ipak, u savremenom društvu, gdje je prodaja postala borba za profit, sve više potrošača osjeća se izigrano.
- Na društvenim mrežama sve češće se pojavljuju fotografije vaga, računa i pakovanja mesa koja pokazuju očigledan nesrazmjer između deklarirane i stvarne težine. Kupci bilježe razliku od i do 20 grama po pakovanju, što na prvi pogled može izgledati zanemarivo, ali na mjesečnom ili godišnjem nivou to predstavlja značajan gubitak za potrošača – a čist profit za trgovca. „Ako na svakom paketu nestane po 10 ili 15 grama, a prodaju ih na stotine dnevno – to su ozbiljne brojke“, navodi jedan potrošač u komentaru ispod viralnog posta koji upozorava na ovakve manipulacije.
Nekadašnji radnici mesnica također su odlučili progovoriti o tome kako se ovakve prevare sprovode u praksi. Prema njihovim riječima, jedna od najčešćih taktika je korištenje vlažnog mesa koje je prethodno natopljeno vodom kako bi dobilo na težini. Kada se takvo meso ohladi ili stoji neko vrijeme u frižideru, voda se ispušta, a kupac shvata da je kilogram šnicli postao 850 grama „pravog mesa“.
Pojedini mesari otvoreno priznaju da se meso često melje unaprijed, ne iz praktičnih, već iz ekonomskih razloga – kako bi se iskoristili ostaci koji više ne izgledaju reprezentativno na pultu. Tako mleveno meso, iako često miješano sa svježim, nije uvijek ono što kupac zamišlja kada ga zatraži. Nisu rijetke ni situacije u kojima se deklaracije s rokom trajanja prelepljuju novim datumima, ili cijene koje se razlikuju na etiketi i na kasi.
- Uprkos svemu, mesnica ostaje mjesto posebne atmosfere – prostora koji miriše na dim, začine i tradiciju. Iako se savremeni potrošač sve više okreće velikim supermarketima i pakovanom mesu, mnogi i dalje vole „otići kod svog mesara“.
Mesnice nisu samo trgovački prostori – one imaju i duboku sociološku i kulturološku ulogu. Kroz historiju, one su bile mjesta okupljanja, razmjene informacija i čak donošenja odluka. U seoskim sredinama Balkana, mesar je znao gotovo sve o svojim mušterijama – od broja članova porodice do ekonomskog stanja domaćinstva. Ta vrsta bliskosti danas je rijetka, ali se još ponegdje održava. Ipak, ekonomski pritisci i borba za opstanak često tjeraju i one najpoštenije da pribjegnu „malim trikovima“ kako bi ostali konkurentni.
Savremeni izazovi dodatno komplikuju poziciju tradicionalne mesnice. Rastući trend veganstva, povećana svijest o tretmanu životinja, kao i etička pitanja u vezi s klanjem, tjeraju mnoge da preispitaju svoje prehrambene navike.
Na tom talasu, i tradicionalne mesnice pronalaze novu priliku: kroz transparentnost, edukaciju i digitalnu prisutnost. Neki mesari danas imaju vlastite profile na društvenim mrežama, gdje objavljuju videozapise o rasijecanju mesa, savjete za kuhanje i informacije o porijeklu proizvoda. No, da bi opstali, moraju vratiti najvažniju valutu – povjerenje.
Na kraju, pitanje je koliko smo kao potrošači spremni tražiti odgovornost i provjeravati ono što nam se nudi. I koliko smo voljni uložiti vrijeme i pažnju da bismo kupovali svjesno i informisano.
