- Dijabetes je jedna od onih bolesti koje se ne najavljuju glasno, ali tiho i uporno mijenjaju život iz temelja. Nema dramatičnih simptoma na početku, pa mnogi ljudi godinama žive nesvjesni da im tijelo šalje signale upozorenja. Posebno su stopala često prvi tihi svjedoci problema, iako im rijetko pridajemo dovoljno pažnje.
TIHI UBICA MODERNOG DOBA: KAKO DIJABETES NEPRIMJETNO RUŠI ZDRAVLJE I ŠTA NAM STOPALA MOGU REĆI
U svijetu prepunom glasnih bolesti koje se najavljuju bolom, temperaturom ili očitim simptomima, dijabetes djeluje potpuno suprotno – tiho, postepeno i gotovo neprimjetno. To je hronično stanje koje često godinama ostaje neotkriveno, a u međuvremenu čini ozbiljnu štetu organizmu. Osobe s dijabetesom nerijetko ni ne znaju da imaju problem, jer nema dramatičnih upozorenja. Upravo u toj tišini krije se najveća opasnost – dok tijelo pokušava zadržati ravnotežu šećera u krvi, bolest se širi i utiče na gotovo svaki organ, a prve žrtve nerijetko su – stopala.
Dijabetes se ne javlja u jednom obliku. Najčešće su prisutna tri tipa: dijabetes tipa 1, koji obično pogađa mlađu populaciju i vezan je za potpuni prestanak proizvodnje inzulina, zatim dijabetes tipa 2, koji se razvija postepeno i često se povezuje s načinom života, te gestacijski dijabetes, koji se javlja tokom trudnoće.
Za razliku od bolesti koje odmah izazovu alarm u tijelu, dijabetes je podmukao. Njegove komplikacije razvijaju se sporo, ali su duboko razorne. Krvni sudovi postaju oštećeni, nervni završeci gube svoju funkciju, organi poput bubrega i srca ulaze u stanje stalnog stresa. I dok možda ne osjećamo bolove u početku, signali ipak postoje – samo ih moramo znati prepoznati.
Jedan od prvih i najčešćih znakova da nešto nije u redu jeste promjena na stopalima. Dijabetička neuropatija, odnosno oštećenje nerava usljed visokog šećera u krvi, prvo pogađa donje ekstremitete. Počinje neprimjetno: blago peckanje, osjećaj toplote ili trnjenja, kao da nosimo čarape koje zapravo nemamo. Kasnije dolazi do ozbiljnijih simptoma – bolova, gubitka osjeta, a kod najtežih slučajeva – do potpunog izostanka reakcije na povrede. Upravo tu se krije veliki rizik – rana koju ne osjetite može ostati neprimijećena i prerasti u ozbiljan problem.
Dijabetički ulkusi, odnosno otvorene rane koje teško zarastaju, još su jedna komplikacija kojoj su osobe s dijabetesom izložene. Najčešće se pojavljuju na prstima i petama, a njihovo prisustvo zahtijeva hitnu medicinsku pažnju. U suprotnom, mogu se razviti infekcije koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do gangrene i amputacije. Svaka neprimijećena rana na stopalu za osobu s dijabetesom može biti uvod u ozbiljan zdravstveni scenarij.
Znakovi koje ne treba ignorisati uključuju i promjene na koži – suhoću, pucanje, crvenilo između prstiju, što može ukazivati na gljivične infekcije. Osobe s dijabetesom imaju oslabljen imunitet i lošiju cirkulaciju, pa su sklonije infekcijama. Jedna od čestih jeste “atletsko stopalo”, gljivična bolest koja se manifestuje svrbežom, perutanjem i bolnim pukotinama. Ako se ne liječi na vrijeme, može se proširiti i izazvati ozbiljnije komplikacije.
Ni nokti nisu pošteđeni. Gljivice koje napadaju nokte kod dijabetičara često uzrokuju njihovo zadebljanje, promjenu boje, krhkost ili odvajanje od kože. Te infekcije su tvrdokorne i zahtijevaju upornu terapiju, ali prije svega – pravovremeno prepoznavanje.
Najozbiljnija posljedica zapuštenih stopala kod osoba s dijabetesom je, bez sumnje, gangrena. Nastaje kada dio tkiva ostane bez dotoka krvi i kisika. Ako se to ne primijeti na vrijeme, zahvaćeno tkivo odumire i jedino rješenje postaje amputacija. Iako djeluje kao ekstreman ishod, realnost je da mnoge osobe s dijabetesom upravo zbog zanemarenih simptoma na kraju izgube dio stopala ili noge.
Zato je prevencija ključ. Svakodnevni pregled stopala, pažljivo birana obuća, izbjegavanje hodanja bosih nogu, redovne kontrole kod ljekara i podijatra – sve su to koraci koji mogu napraviti veliku razliku. Posebno je važno održavati stabilan nivo šećera u krvi, jer je to osnova očuvanja zdravlja nervnog i
- Stopala možda jesu najudaljeniji dio našeg tijela, ali u slučaju dijabetesa, ona postaju epicentar brojnih problema. Kada vas prestanu boljeti, a trebali bi – to nije znak ozdravljenja, već potencijalno ozbiljan alarm. Svakodnevna njega, pažnja i odgovornost prema vlastitom tijelu najbolji su način da se dijabetes ne pretvori u tihog razarača koji oduzima kvalitet života.
