- U današnjem vremenu kada svakodnevnica često zamagli ono duhovno u nama, važno je podsjetiti se praznika koji nas vraćaju korijenima vjere, tišine i unutrašnje snage. Sveti Jovan Bogoslov, jedan od najbližih učenika Isusa Hrista, danas se proslavlja širom pravoslavnog svijeta. Ovaj svetac, poznat po svojoj odanosti, mudrosti i nevjerovatnoj hrabrosti, ostavio je dubok trag u istoriji hrišćanstva. Njegov dan nosi posebne poruke, savjete i običaje koje vjernici i danas poštuju – kako bi se, makar na trenutak, osvrnuli na ono što je zaista važno.
Sveti Jovan Bogoslov, čiji dan danas obilježavaju pravoslavni vjernici, bio je čovjek izuzetne duhovne snage i jedan od najvažnijih stubova rane crkve. Rođen u skromnoj ribarskoj porodici na obali Galilejskog jezera, zajedno sa bratom Jakovom, odlučio je slijediti Hrista i postao njegov bliski učenik.
- Upravo njemu, prema Jevanđelju, Hristos je povjerio brigu o svojoj majci nakon smrti, što dovoljno govori o povjerenju i posebnoj vezi koju su imali. Jovan je tu odgovornost shvatio ozbiljno – ne samo kao dužnost, već i kao duhovnu čast. Nakon tih događaja, povukao se u Efes, gdje je nastavio da propovijeda hrišćanstvo i širi vjeru među ljudima.
Ali ni njegova misija nije prošla bez bola. Zbog svoje beskompromisne predanosti veri, bio je mučen, zatim prognan na ostrvo Patmos. Tamo, u osami i nevolji, napisao je neka od najdubljih i najmističnijih djela Novog zavjeta – Jevanđelje po Jovanu i Otkrivenje. To je bio dokaz da prava vjera i duhovna snaga ne poznaju granice, ni tamnice, ni okove.
Zanimljivo je i predanje o njegovoj smrti. Kada je osjetio da mu se kraj bliži, pozvao je svoje učenike da mu iskopaju grob u obliku krsta. Bez straha je ušao u taj grob i umro mirno. Kasnije, kada su učenici pokušali otvoriti grob, tijelo mu nije bilo tamo – što se i danas tumači kao znak božanske svetosti i nebeske milosti.
Crkva u njegovu čast obilježava dva praznika: 9. oktobar, dan njegovog upokojenja, i današnji dan – 21. maj – kada se, prema vjerovanju, iz njegovog groba na Patmosu javlja čudesni, iscjeljujući prah. Taj prah vjernici uzimaju s vjerom da će izliječiti i duhovne i tjelesne boljke.
Narodna predanja i običaji koji prate današnji dan posebno su zanimljivi. U mnogim selima savjetuje se da se žene suzdrže od ručnih radova – ne bi trebalo da koriste igle, konac, makaze ili da pletu, jer se vjeruje da bi to moglo prizvati miševe koji kasnije prave štetu u domaćinstvu. Takođe, smatra se da danas stoka treba da miruje, da se ne tjera na rad, jer bi u suprotnom mogla oboljeti.
Zanimljivo, mnogi vjernici upravo ovaj dan biraju za vjenčanja. Vjeruje se da brakovi sklopljeni na Svetog Jovana Bogoslova uživaju posebnu Božju zaštitu, jer je on bio svetac ljubavi, odanosti i vjernosti. Dan Svetog Jovana Bogoslova nije samo vjerski praznik – on je i duboka životna lekcija. Podsjeća nas na snagu odanosti, važnost tihe vjere, ali i na to koliko je moćno kad neko ostane dosljedan istini, čak i pod najtežim okolnostima.
Na ovaj dan, vjernici ne slave samo sveca – oni mu se obraćaju, mole za smirenje, za snagu, za razumijevanje i zdravlje. U vremenu kada su iskušenja svuda oko nas, dan posvećen Svetom Jovanu Bogoslovu prilika je da zastanemo, pogledamo unutar sebe i zapitamo se – jesmo li na pravom putu?
