- Društvene mreže su nedavno „proključale“ nakon što je popularna voditeljica kviza „Slagalica“ Kristina Radenković objavila neobičan video. Mnogi su ostali u šoku – činilo se kao da je došlo do pravog sukoba u studiju, no uslijedilo je veliko iznenađenje.
Kristina Radenković, dobro poznato lice s malih ekrana i voditeljica omiljenog kviza „Slagalica“, nedavno je podigla prašinu objavom videa koji je mnoge ostavio bez teksta. U videu koji se ubrzano proširio internetom, gledaoci su mogli vidjeti navodno neslaganje između Kristine i njene koleginice Jelene Simić oko rasporeda u studiju.
- Međutim, već nakon nekoliko trenutaka bilo je jasno – sve je bila pažljivo isplanirana šala. Na internetu je uslijedila prava lavina komentara: od šoka, preko smijeha, do oduševljenja. Mnogi su pohvalili voditeljke za duhovitost i hrabrost da prikažu svoju zabavniju, opušteniju stranu, što je često rijetkost u tradicionalnim formatima kao što je „Slagalica“.
Ova neočekivana situacija donijela je osvježenje u medijski prostor, naročito zato što je prikazala voditeljke u neuobičajenom, komičnom svjetlu, što je dodatno oduševilo publiku. Komentari su mahom bili pozitivni, a mnogi korisnici društvenih mreža zahvalili su Kristini i Jeleni što su im uljepšale dan i „podsjetile ih da je i televizija mjesto za zabavu, a ne samo ozbiljnost“.
Video je postao viralan u rekordnom roku. Publika je reagovala sa simpatijama, a mnogi su izrazili nadu da će ovakvih momenata biti više – iskrenih, duhovitih i opuštenih.
Za razliku od vedrog videa iz studija, drugi dio priče vodi nas kroz duboko ukorijenjenu instituciju – Radio-televiziju Srbije (RTS), koja već skoro vijek oblikuje medijski i kulturni pejzaž zemlje. Ova medijska kuća nije samo izvor informacija, već i simbol kolektivnog pamćenja, dio svakodnevnice i ogledalo društvenih promjena koje su obilježile historiju Srbije i regiona.
RTS vuče svoje korijene iz 1929. godine, kada je počeo s radom Radio Beograd – pionirski poduhvat u tadašnjoj Jugoslaviji. Od improvizovanih radijskih emisija, preko prvih crno-bijelih televizijskih programa 1958. godine, RTS je postao nacionalni brend i nezaobilazan izvor informacija i zabave.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, RTS doživljava svoj procvat. Produkcija domaćih serija, dokumentaraca i emisija postaje referenca i van granica zemlje. Legendarni programi poput „Bolji život“, „Obraz uz obraz“, „Pozorište u kući“ i „Sivooki“ ušli su u kolektivno pamćenje i obilježili generacije. RTS je tada bio sinonim za kvalitetan sadržaj.
Ali, devedesete godine donose teške izazove. Političke krize, sankcije i ratovi ostavili su traga i na program RTS-a, koji je u jednom trenutku postao glasilo režima, izgubivši dio svog kredibiliteta. Tragedija iz 1999. godine, kada je zgrada RTS-a pogođena u NATO bombardovanju i život izgubilo 16 zaposlenih, ostaje jedan od najmračnijih trenutaka u istoriji ove institucije. To je bio čin koji je izazvao osudu širom svijeta.
Nakon 2000. godine, uslijedile su velike reforme. RTS se okreće profesionalizaciji, transparentnijem radu i sadržaju usmjerenom na javni interes. Uvedeni su novi kanali: RTS 2, RTS Digital, RTS Svet za dijasporu i RTS Planeta za digitalne korisnike. Posebna pažnja posvećena je domaćoj produkciji, a serije poput „Ranjeni orao“, „Montevideo, Bog te video“, „Ubice mog oca“ i mnoge druge osvajaju publiku širom regiona.
- Danas, RTS ima preko 3.000 zaposlenih, razvijene produkcijske kapacitete i prisustvo kako u zemlji, tako i van nje. Njegova uloga daleko nadilazi informativni karakter – on postaje čuvar jezika, tradicije i kulturnog identiteta.U doba pandemije, RTS je pokazao da je više od televizije – kroz „RTS Školu“ omogućio je obrazovanje hiljadama djece koje nisu mogle ići u školu, čime je potvrđena njegova važnost kao javnog servisa.
RTS danas nije samo ekran – to je istorija, savremeni medij i kulturna baština. U vremenu kada dominiraju brzi sadržaji i površne informacije, RTS ostaje mjesto gdje se njeguje kontinuitet, profesionalnost i – istina.
