Posljednji pozdrav umjetniku koji je srcem živio i pjevao
Neke priče se ne mogu prepričati bez emocija. Neki životi zaslužuju da se o njima govori s poštovanjem i tišinom. Zoran Kalezić, jedan od najvoljenijih izvođača narodne muzike, svoju je posljednju bitku vodio hrabro, dostojanstveno i – ljudski.
U 73. godini života, 4. januara, zauvijek nas je napustio Zoran Kalezić, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u muzici, ali i u srcima mnogih koji su odrasli uz njegove pjesme. Iako suočen s teškom dijagnozom raka pluća, Zoran je odbio operaciju, zračenje i klasične medicinske tretmane, odlučivši se za borbu u svom ritmu, s vjerom i ljubavlju kao jedinim oružjem.
“Vjerujem u medicinsku nauku, ali još više vjerujem u ljubav i prisustvo mojih najbližih,” izjavio je u svojim posljednjim mjesecima. Do kraja ga je pratila njegova supruga Irena, s kojom se vjenčao kasno – u 67. godini – ali koju je, kako je znao reći, volio kao da su proveli čitav život zajedno.
Kalezićev oproštaj – i kao umjetnik i kao čovjek
Uprkos bolesti, Zoran je imao samo jednu želju – još jednom stati na scenu, pogledati publiku i otpjevati ono što mu je srce pisalo. Koncert u Domu sindikata postao je njegov emocionalni vrhunac, gdje su suze tekle dok je izgovarao: “Želim posljednji put svjedočiti licima prisutnih.”
Okružen kolegama i prijateljima iz zlatnog doba narodne muzike – Tozovcem, Cunetom, Lepom Lukić, Mikom Antićem, Zokijem Radmilovićem i, naravno, Silvanom Armenulić – Zoran je ostao vjeran melodiji, emociji i ljudskosti.
Silvana je imala posebno mjesto u njegovom srcu, jer mu je bila velika podrška u ranim godinama karijere. Njoj je i posvetio jednu od svojih najpoznatijih pjesama – “Onoj ženi koje više nema”, vječni omaž njenoj umjetničkoj veličini i prijateljskoj toplini.
Sinov bol i oproštaj preko okeana
U najtežem trenutku, Zoranov sin Filip nije mogao biti uz oca, jer je bio spriječen poslovnim obavezama u Chicagu. Njegova tuga, izražena riječima na Facebooku, odražava duboku sinovsku ljubav i poštovanje:
“Zahvalan sam ti za sve što si učinio za mene kao otac, a kao umjetnik, održao si poštenje svog poziva. Nikad nisi napustio ni pjesmu, ni sebe.”
Zoran Kalezić ostaje besmrtan kroz svoje stihove
Njegov glas i njegove pjesme ostat će prisutni na radiju, u kafanama, na svadbama i u tišini duše. Kalezić je bio i ostao simbol jedne epohe, čovjek koji je umio živjeti s pjesmom, ali i umrijeti s dostojanstvom.
Počivaj u miru, Zorane. Tvoja pjesma i dalje traje.
