Ime koje nosi teret prošlosti: Životna priča muškarca iz Jablanice
Svi poznajemo one ljude koji, i bez da išta kažu, privlače pažnju samim svojim prisustvom. Takav je slučaj s Titom Misimovićem – čovjekom čije ime odražava jedan dio historije, ali i ličnu priču punu ironije, izazova i toplih trenutaka. Ovo nije samo priča o neobičnom imenu, već i o snalaženju, porodici, vjeri i životu na Balkanu.
Ime kao porodična ironija
Tito Misimović rođen je u selu Jablanica, nadomak Gradiške. Njegovo ime nije slučajnost niti znak političke lojalnosti. Naprotiv, njegov otac Vitomir bio je otvoreni protivnik komunizma i simpatizer Kraljevine Jugoslavije. Starijem sinu dao je ime Karađorđe, a mlađeg, u inat tadašnjem režimu, nazvao – Tito.
“Ne psujem vašeg Tita, nego svog!” – znao je reći Vitomir kad bi bio priveden zbog verbalnih ispada protiv vlasti. I tako je Tito odrastao, nesvjestan težine koju njegovo ime nosi u društvu koje pamti podjele, ideologije i ratove.
Život pod imenom koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Od školskih dana pa do današnjih, Tito se susretao sa zadirkivanjima, šalama i, s vremena na vrijeme, privilegijama. “Bilo je dana kada sam se sramio imena, ali danas ga nosim sa smiješkom,” priznaje.
Jedan od upečatljivijih trenutaka desio se prilikom upisa njegovog sina u matični ured. Službenica, iako spremna da završi radni dan, ostala je samo zato što se pred njom pojavio – Tito. Također, policajci koji su ga jednom zaustavili zbog neupaljenih svjetala nisu mu napisali kaznu: “Sretno, druže Tito – sljedeći put svjetla!”
I crkva je postavila granicu
No, nisu sve situacije bile prijatne. Prilikom krštenja svoje djece, svećenik je odbio obaviti obred za “Tita”, smatrajući ime neprikladnim za crkvene knjige. Tito je pristao da se u matice upiše kao Tomislav – ime njegovog kuma – i tako pomirio vjeru i realnost.
Bratska veza jača od politike
Otac je kasnije dobio još jednog sina i dao mu ime – Dragoljub, po Draži Mihailoviću. “Tito i Draža u istoj kući,” govorili su mještani kroz smijeh. No, bez obzira na političku simboliku, njihova veza ostala je čista i neraskidiva.
Novo poglavlje – i dalje s osmijehom
Danas Tito radi kao zavarivač u Glini, gdje ga kolege odavno prihvataju bez čuđenja. “Stariji ljudi često mi nazdrave i prisjete se Jugoslavije,” kaže Tito. Nema negativan odnos prema Josipu Brozu – naprotiv, planira sa porodicom posjetiti Kumrovec 25. maja, na Dan mladosti.
“To bi za mene bila posebna prilika,” ističe. Kada ga pitaju koji mu je najveći zvaničnik do sada došao, s osmijehom odgovara: “Zoran Adžić.”
Ime koje je postalo priča
Ime Tito Misimović možda izaziva osmijeh, ali iza njega stoji čovjek koji je s tom oznakom živio, odrastao, pomirio razlike i pronašao svoj mir. Njegova priča nije politička – ona je duboko ljudska. I u tome leži njena snaga.
